|






|
POVIJEST GRADSKE KNJIŽNICE
Grad
Vukovar doživio je začetke knjižničarstva već u drugoj polovini 19. st.
(1860.godine), kao i većina gradova u Hrvatskoj, budući da su tada otvarane
prve pučke knjižnice u gradovima i trgovištima. Osnivale su ih udruge
građana, a mogli su ih koristiti samo članovi Društva. Naime, u Vukovaru je
1859. godine osnovano Čitateljsko društvo Ressource i utvrđena prva
Pravila o radu Društva, objavljena 1860. godine na njemačkom jeziku:
Statuten der Vukovarer Ressource Vereins u tiskari Karla Lehmanna u Osijeku.
Ova su Pravila tiskana na hrvatskom jeziku u Vukovaru, u tiskari
Ernesta Jančika 1895. god. Članovi Društva bili su ugledni vukovarski
građani, a bilo ih je ukupno 250.
Na glavnoj skupštini društva Ressource,
održanoj 29. siječnja 1922. godine, na inicijativu članova, Društvo mijenja
naziv u Hrvatska čitaonica, a 1923. godine donosi Pravila Hrvatske
čitaonice koja tiska 1924. godine u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u
Vukovaru. Nova su Pravila Hrvatske čitaonice donesena 1934. godine,
potvrđena i tiskana 1935. u tiskari «Novo doba» u Vukovaru.
Današnja je Knjižnica utemeljena 1947.
godine s jednim djelatnikom i početnim fondom od 1.116 svezaka. Bila je
smještena u centru grada. Već 1961. godine otvara Dječji odjel i postaje
matičnom knjižnicom tadašnje općine Vukovar. Godine 1967. otvara ogranak u
Borovu naselju s fondom od 2.500 svezaka. Za uspjehe u radu više puta dobiva
nagradu «Pavao Markovac».
Kako
se povećavao fond i organizirali novi odjeli, tako se Knjižnica više puta
selila tragajući za odgovarajućim prostorom. Današnji prostor, na Trgu
Republike Hrvatske 1, pronašla je 1980. godine i otkupila ga od trgovačkog
poduzeća «Velepromet» iz Vukovara. Godine 1990./1991. Gradska knjižnica
Vukovar je samostalna, matična knjižnica s 12 djelatnika, ogrankom u Borovu
naselju, te s 13 knjižničnih stanica u selima nekadašnje općine Vukovar:
Bapska, Opatovac, Šarengrad, Tovarnik, Sotin, Čakovci, Petrovci, Trpinja
Vera, Klisa, Lovas, Bršadin i Bobota. Ukupni knjižni fond iznosi 75.448
svezaka, a zabilježeno je 4.431 korisnika (1700 djece i 2.731 odraslih).
I
onda je ovako dobro ustrojenu Knjižnicu s odjelom za djecu, odrasle,
studijskom čitaonicom, igraonicom za predškolski uzrast, planovima za
informatizaciju, kao i Grad kome pripada, pogodila katastrofa - rat,
agresija na našu domovinu, tromjesečno bjesomučno granatiranje i uništavanje
cijelog grada do temelja. Tako je Knjižnica, djeleći sudbinu grada, i sama
teško oštećena, opljačkana, poharana, ali srećom nije gorjela niti je
srušena jer je građena od čvrstog armiranog betona. Tijekom Domovinskog rata
i okupacije Gradska knjižnica Vukovar izgubila je 40% fonda što
je nešto više od 30.000 svezaka. Za dugih godina progonstva malo se znalo o
Knjižnici i tek nakon završetka procesa mirne reintegracije i vraćanjem
našega područja – Podunavlja i Istočne Slavonije u okvire naše državne
granice i pod hrvatsku vlast, situacija se mijenja. Integraciju same
Knjižnice preuzima Upravni odjel za društvene djelatnosti Poglavarstva grada
Vukovara koji već u jesen 1997. god. organizira otvaranje «Mjeseca hrvatske
knjige '97.» u Vukovaru, na koje je došlo nekoliko autobusa s knjižničarima
iz cijele Hrvatske, što je bio jedan od prvih brojnijih posjeta našem
području.
Moglo se vidjeti da su na zgradi Knjižnice izvršeni popravci i preinake, ali
unutrašnjost, tj. radni prostor bio je nalik nedovršenom skladištu, a
nikako knjižnici, iako su na sve strane bile police s knjigama. Oprema,
namješaj, zidovi - sve je bilo izbušeno krhotinama granata; nije bilo
grijanja, rasvjeta je bila tek improvizacija: sve, uistinu, vrlo jadno.
Ipak, knjižničari su obavljali svoj posao jer, naprosto, bez knjižnice se ne
mogu normalno odvijati drugi odgojno-obrazovni procesi: nastava po školama,
studiranje, a i mnogim je pojedincima još uvijek bio nezamisliv svakodnevni
život bez čitanja lijepe književnosti.
S
intenzivnijim povratkom stanovnika 1998. godine znatno se povećao i broj
korisnika pa tako imamo sljedeće pokazatelje: 15. listopada 1997. god. bilo
je upisano 378 korisnika; godinu dana kasnije 536; sljedeće, 1999. god.-
1.183; dok je 2000. godine bilo ukupno 1.627 članova Knjižnice. Uređenje
Knjižnice započeto 1997. godine nije uspjelo, no zato su uspješno otvorena
dva ogranka: jedan u Sotinu, 18. kolovoza 1999. godine, s početnim fondom od
1.140 sv. i 80-ak članova; te drugi, u Borovu naselju, 10. ožujka 2000.
godine, s fondom od 3.600 sv. i 550 upisanih korisnika do kraja godine.
Budući da je Knjižnica dobila puno donacija od raznih ustanova, institucija
iz domovine i inozemstva, kao i od pojedinaca, sveukupni knjižni fond
dostigao je broj od 59.584 obrađenih svezaka te još oko 15.000 darovanih
svezaka. Tada je došla na red i sama centralna Knjižnica. Ministarstvo
kulture Republike Hrvatske izdvojilo je glavninu sredstava za radove na
sanaciji i adaptaciji koje u rujnu 2000. godine počinje izvoditi tvrtka
«Volko d.o.o.» iz Vukovara. Po novom idejnom rješenju Gradska knjižnica
Vukovar ima odvojene prostore za djecu i mladež od odraslih korisnika; tako
je u prizemlju Dječji odjel s čitaonicom dječjeg tiska, igraonicom za
predškolski uzrast i medijatekom, dok se na katu nalazi Odjel za odrasle s
čitaonicom tiska i časopisa, Studijski odjel, višenamjenski prostor za
programe i akcije te prostorije za obradu, spremište, računovodstvo i
ravnatelja. Ukupno je predviđeno 25 računala: 9 za djelatnike i 16 za
korisnike.
Utorak, 8.svibnja 2001.godine, ostat će trajno zabilježen kao poseban dan za
Gradsku knjižnicu Vukovar i sve njene djelatnike. Naime, toga je dana
svečano otvorena obnovljena i uređena Knjižnica koja se tek tada, nakon
1991. godine, uistinu ponovno mogla smatrati knjižnicom.
Knjižnica je dio mreže knjižnica koje koriste Unix verziju programske
aplikacije Crolist te su povezane s bazom Nacionalne i sveučilišne knjižnice
Zagreb. Uređen je prostor oko Knjižnice te napravljen pristup za osobe s
posebnim potrebama. Danas je Gradska knjižnica Vukovar ponovno jedna od
svijetlih točaka grada Vukovara, mjesto koje svojom ponudom mami sve
uzraste i ljude različitih interesa. |